Od upada u sefove do pljački banaka, filmovi često prikazuju sigurnosne provale kao savršeno izvedene akcije u kojima likovi bez većih problema zaobilaze ili nadvladavaju sigurnosne sustave. Iako su takve scene osmišljene kako bi pojačale napetost, često se nameće pitanje: koliko su takvi prikazi mogući u stvarnom svijetu?
Kako bismo doznali, zatražili smo mišljenja troje stručnjaka o nekima od najpoznatijih hollywoodskih scena provala.
Lars Halldén vodi tim koji se bavi pitanjem sigurnosti u Stockholmu i iza sebe ima više od 22 godine iskustva u industriji. Lisa Chow, zaštitarka iz Kalifornije, već osam godina radi na različitim objektima te ima praktično iskustvo u svemu – od kontrole pristupa do odgovora na izvanredne situacije. Kenneth Evers, direktor Securitas Experience Centra u Malmöu, stručnjak je za sigurnosne sustave i tehnologiju, s posebnim naglaskom na to kako sigurnosna rješenja funkcioniraju u praksi.
Zajedno donose stručne uvide o tome koliko su filmske sigurnosne provale usporedive sa stvarnim scenarijima.
Jurassic Park (1993): Krađa embrija dinosaura
Scena: Dennis Nedry (Wayne Knight) onesposobljava sigurnosne sustave Jurassic Parka. Kada se kamere isključe, ulazi u hladnjaču i uspijeva ukrasti embrije dinosaura.
Je li izvedivo?
Kenneth: U stvarnim uvjetima visokog rizika, kao što su biotehnološki laboratoriji ili istraživački centri, postoje višestruki sigurnosni slojevi koji sprječavaju da jedna osoba ima nekontrolirani pristup.
Sustavi kao što su kontrola pristupa prema radnim ovlastima, dodatne provjere prilikom prijave i nadzor ponašanja korisnika osiguravaju da nijedna osoba ne može sama ugroziti cijeli sustav. Svaki neuobičajen obrazac ponašanja – poput pokušaja pristupa izvan uobičajenog vremena, neovlaštenih promjena ili pokušaja zaobilaženja sigurnosnih pravila – odmah bi pokrenuo sigurnosnu uzbunu. Osim toga, sustavi za nadzor prijetnji iznutra prepoznali bi sumnjive aktivnosti, kao što su kasnonoćni pristupi, odstupanja od uobičajenih radnih navika ili nenajavljeni “servisi”, posebno ako ih provodi osoba s višom razinom ovlasti.
Osim toga, timovi za daljinski nadzor imaju 24/7 uvid u stanje sustava i objekta. Svaki pokušaj isključenja kamera, otvaranja vrata ili pristupa osjetljivim prostorima bio bi odmah signaliziran operaterima.
Tu su i fizičke mjere zaštite poput čitača iskaznica, biometrijskog pristupa, videonadzora i protokola protiv krijumčarenja, koji onemogućuju da netko jednostavno uzme visokovrijedan materijal i izađe neopažen. U kritičnim okruženjima izlazi su pod nadzorom i obično opremljeni kontrolama torbi, senzorima težine ili čak praćenjem objekata.
Jednostavno rečeno, moderna sigurnost temelji se na slojevitim mjerama – kombinaciji fizičke zaštite, pametnih sustava i obučenog osoblja. Pokušaj ovakve provale bio bi zaustavljen u samom početku, a sustavi bi pokrenuli revizijske zapise, udaljena zaključavanja i drugo, prije nego što bi embriji uopće napustili laboratorij.
"Bratstvo lopova" (2018): Koordinirana pljačka banke
Scena: Naoružani pljačkaši izvode složenu, unaprijed isplaniranu pljačku banke. Unatoč prisutnosti zaštitara i nadzoru policije, korištenje talaca onemogućuje izravnu intervenciju.
Je li izvedivo?
Lisa: Nažalost, prijetnje vatrenim oružjem i grub odnos prema osoblju mogu se dogoditi u stvarnim pljačkama, ali ima nekoliko trenutaka u koji nisu uvjerljivi. Primjerice, zaštitar pokraj plakata za kavu nekako ne primjećuje razbojnike. U stvarnosti, zaštitari su izrazito oprezni i obučeni da uvijek budu na oprezu.
Pogotovo u objektima poput banaka, gdje postoje staklena vrata i prozori, stalno promatrate ulaz i čitate ponašanje ljudi. Iskusni zaštitar prepoznao bi da se nešto sprema i reagirao prije eskalacije.
"Nemoguća misija" (1996): Provala u tajni sef CIA-e
Scena: Ethan Hunt (Tom Cruise) pomoću užeta spušta se u „crnu sobu“ CIA-e kako bi neopaženo skinuo povjerljive podatke s računala.
Je li izvedivo?
Lars: Kao što i naslov sugerira, ovakva misija u stvarnosti bila bi gotovo nemoguća.
Objekti visoke sigurnosti, posebno oni s povjerljivim informacijama, imaju višestruke slojeve zaštite: biometrijski pristup, senzore pokreta i pritiska, nadzor kvalitete zraka, videonadzor te stroge protokole za segmentaciju prostora.
Ideja da se netko može nečujno spustiti u takvu prostoriju bez pokretanja alarma, i to dok pristupa osiguranom terminalu u današnje vrijeme jednostavno nije realna.
"Nacionalno blago" (2004): Krađa Deklaracije neovisnosti
Scena: Benjamin Gates (Nicolas Cage) i Riley Poole (Justin Bartha) planiraju ukrasti Deklaraciju neovisnosti tijekom svečane večere u Nacionalnom arhivu.
Je li izvedivo?
Kenneth: Prava Deklaracija neovisnosti jedan je od najstrože čuvanih dokumenata na svijetu.
Kao što se spominje i u filmu, dokument se svake noći spušta u posebno osigurani sef. Prostorija za pohranu opremljena je senzorima za pritisak, temperaturu i okolišne uvjete, a pristup se kontrolira putem višefaktorske autentifikacije i sustava dvostruke autorizacije (što znači da nitko ne može ući sam).
Zgrada je gotovo sigurno pod stalnim nadzorom i na licu mjesta i daljinski te se brzo detektira neobično ponašanje poput zadržavanja, pokušaja neovlaštenog ulaska i dr. Tijekom javnih događanja, sigurnost se povećava te se ne smanjuje, kako sugerira film s dodatnim osobljem, patrolama i ograničenim pristupom osjetljivim područjima.
Ne postoji „samo se sakrij iza zavjese“ trenutak. Ovakva provala pokrenula bi višestruke alarme, rezultirala brzim zaključavanjem i gotovo trenutnom reakcijom osoblja. Današnji su proaktivni i osmišljeni da predvide sumnjiva ponašanja i spriječe incidente prije nego što eskaliraju.
"Oceanovih 8" (2018): Krađa nakita na Met Gali
Scena: Ekipa iz Oceanovih 8 provodi složenu pljačku tijekom Met Gale i uspijevaju ukrasti „najvredniju ogrlicu na svijetu“.
Je li izvedivo?
Lars: Iako je suradnja unutar tima domišljata i filmski zanimljiva, plan se oslanja na previše vanjskih čimbenika koji se moraju savršeno poklopiti što je većini sigurnosnih stručnjaka, uključujući i mene, u stvarnosti gotovo nezamislivo.
Na događanjima poput Met Gale sigurnost se planira do najsitnijih detalja. Uz osoblje zaduženo za sigurnost događanja, prisutni su i pripadnici osiguranja, policijski službenici, a mnogi visoki gosti imaju i osobne tjelohranitelje. Svi oni su obučeni da prepoznaju i najsuptilnije promjene u ponašanju, govoru tijela i okruženju i brzo bi primijetili da nešto nije u redu.
Također, kod predmeta visoke vrijednosti, poput skupocjenog nakita, često su uključene dodatne mjere – poput mehanizama protiv neovlaštenog otvaranja, alarma na udaljenost ili čak uređaja za praćenje, osobito ako je riječ o posuđenom predmetu.
Scena jest zabavna i napeta, ali u stvarnosti – dovoljan bi bio samo jedan pažljivi zaštitar ili najmanje odstupanje od plana da cijela operacija propadne.
Zaključak
Suvremena sigurnosna rješenja snažna su, višeslojna i neprestano se razvijaju. Osmišljena su kako bi provale poput ovih otkrile i zaustavile još prije nego što se dogode ili eskaliraju.
Sve važnija uloga pripada i analitici rizika, koja organizacijama omogućava da na vrijeme prepoznaju i ublaže potencijalne sigurnosne prijetnje.
Iako su ove filmske scene sjajna zabava, u stvarnosti bi većinu ovih provala sustavi otkrili i zaustavili, puno prije nego što negativci postignu svoj cilj.
Zanima vas kako stvarna sigurnost funkcionira u praksi? Takve scenarije svakodnevno prikazujemo u "Securitas Experience Center". Posjetite jednu od naših lokacija i osobno se uvjerite kako moderna sigurnosna rješenja pomažu u rješavanju operativnih izazova, smanjenju rizika i osiguravanju kontinuiteta poslovanja.
